Zivot jednog secanja

Moj domaci

— Autor sephirot @ 22:27

Evo, po nalogu sanjarenja pisem i ja "domaci" tj prvi susret mene i moje do-pre-par-dana-devojke.

Uglavnom, kako to inace biva ja nisam trebao da budem tu tada ali se sticajem nekih cudno neobjasnjivih okolnosti ja ipak nadjoh na tom maratonu pod nazivom "Pozdrav prolecu". Ukratko, prijatelja ispalila devojka sa kojom je trebao da ide na to planinarenje pa je covek odlucio da me probudi oko pola 6 cisto da me priupita bih li ja isao sa njim. Nakon 20ak min deranja na telefon pristadoh iako mi nije bilo nidocega a kamoli do 4o satne setnje po planini, naime, vece pre toga sam raskinuo sa devojkom.

Nemojte da vas ovaj naziv "Pozdrav prolecu" zavara. Blatnjaviju, klizaviju i snezniju planinarsku stazu u zivotu nisam video, a video sam ih poprilicno. Uglavnom, pristojno natovareni pivom i po kojim sendvicem krenusmo u 7 ispred Gimnazije.

Uglavnom prica je jako dugacka i pocinje otprilike na pocetku ovog 4o satnog maratona a zavrsava kretanjem kuci jos nekih 3-4 sata nakon maratona tj traje sveukupno 7-8 sati.

Ukratko nasli smo se negde na pola staze i odatle isli zajedno jer smo uglavnom bili dobrano ispred ostatka grupe. Na kraju maratona smo sedili zajedno i zajebavali se (nas 4oro) da bi mene u autobusu kum napao u fazonu "sto sedis samnom, idi sedi sa Jovanom, vidis da se curi svidjas". Ajd, rekoh mozda i bude nesto pa odem da sednem sa njom. Naime i nju je zajednicka drugarica napucala slicno da ide da sedne samnom te smo se nas dvoje onako zblanuto gledali u fazonu "koji je njima qrac". Smuvali smo se kada smo izasli iz busa valjda cisto da ne razocaramo toliko ljudi koji su skoro 5 sati besomucno radili na tome da nas skontaju. Ko je tad znao da ce se iz toga izroditi veza od dve godine :)

Kasnije mi je priznala da se njoj prvo svideo kum te zbog toga nije htela da se smuva samnom ali kada me malo upoznala (5-6 dana veze) zaljubila se u mene. Ono sto ona ne zna je da se i meni prvo svidela njena prijateljica, ostatak je isti :)


Nike dezodorans, muski

— Autor sephirot @ 07:59
Zar nije divno sedeti u skucenom, bespotrebno pretoplom prostoru sa nekim kome je veoma ocigledno oveca bocica gorepomenutog dezodoransa ocigledno eksplodirala pod jaknom.

Okolina Prnjavora, oko 2 sata ujutru.
Vozim se autobusom za Novi Sad, idem od kuce na fakultet. 

U autobusu je atmosfera prekrasna, nisam siguran da li me vise uveseljava muzicki (ne)ukus vozaca, ova bespotrebna vrucina, gorepomenuta bocica parfema ili je sve to nadmaseno atmosferom u zadnjem delu autobusa. Cini mi se da smo pronasli izgubljenog, sestog sina Manjace koji ne samo da nas uveseljava svojim izborom starih, isfuranih i davno dotrajalih bajatih fazona vec i slobodnom interpretacijom necega sto bi ocigledno trebalo da budu pesme mada u njegovoj izvedbi zvuce kao zvuci svinje koju melje motor od traktora. Ah, da li sam pomenuo da inace putujem nocu jer volim mir u kome mogu da spavam ? :)

Eh, ako mislite da je ovo lose nemate pojma kako mi je prosao dan. Naravno, tradicionalno opijanje pred moj odlazak je otkazano jer za ime bogova nikome se neda. Ono sto ljudi ne znaju je da to opijanje ima dve svrhe, pored one standardne - daj da se ubijemo sluzi jos jednoj, mnogo boljoj i humanijoj. Ja spavam. To sto spavam me sprecava da se u ovakvim situacijama ubijem ili pocinim masakr. Nadam se da ce ovo virtuelno "praznjenje" da posluzi istoj svrsi.

Ah, bio sam kod doktora jutros, covek jos uvek ne zeli dami da lek za migrenu jer za ime bogova nije siguran da ce mi pomoci, radije bi on da se ja jos malo drzim tableta za bolove. To sto ja przim skoro kutiju Raptena sedmicno da ostanem barem priblizno normalan i sposoban za komunikaciju unutar ljudske vrste njemu ne igra neku veliku ulogu. Apotekarka je vec prestala da me pita sta mi treba samo izvadi Rapten kada me vidi da prilazim i pripremi mi casu vode odmah. Vec sam i ja poceo da se brinem za sebe a to inace ne radim. Definitivno cu morati da vidim drugog doktora.

Imao sam jos jedan "divan" incident danas. Elem, sada kako sam slobodan jedna od mojih prijateljica mi je priznala da je cela poenta naseg prijateljstva bila ta da ona saceka da se ja resim "one tuke" te da bi ona da bude samnom. Za ime bogova, ja sam do juce bio sa "tom tukom", devojko, imaj nekog obzira. Naravno, malo pristojnije sam joj priopstio da se zabije u 3 lepe i da mi se ne javlja do daljnjega jer nisam siguran da sam spreman za novu vezu. A cak i da jesam nisam siguran da bih bas to bilo sa njom - naravno, ovaj dio joj nisam rekao xD Da sam je htio za vezu onda bih odavno raskinuo sa devojkom, htio sam je za druga/prijatelja i tako ce i ostati.

Naravno, kao slag na tortu je dosla moja majka koja, iz nekog meni neobjasnjivog razloga, ima obicaj da me oplakuje svaki put kada idem u NS. Za ime boga zeno, vraticu se za 3 nedelje, iskuliraj malo, ne idem u grob. Naravno u pauzama izmedju oplakivanja je pokusavala samnom da razgovara o mom raskidu sa devojkom. Mislim da sam rec NE ponovio oko 100tinjak puta danas u raznim varijantama i varijacijama na temu jedne recenice koja ide otprilike ovako "Ne zelim da pricam o tome". Koliko jasniji moze covek da bude. Moracu jos jedno 5 dana da joj odgovaram na mailove slicnim recenicama dok ne shvati.

Uostalom, sta je to sa zenama, zasto vi imate potrebu da pricate o svemu cak i kad vas se to ne tice, mislim bez uvrede ali svaka drugarica i prijateljica koje je saznala za moj raskid me je odmah nazvala i pitala sta je bilo. Ne odgovor "raskinuli" su me pitale "a, sta je bilo", nakon 15 minuta alteriranja istog pitanja i istog odgovora valjda skontaju da nece bas mnogo izvuci od mene pa onda nazovu moju bivsu devojku od koje dobiju manje-vise isti odgovor. Jedina reakcija koja mi je prijala je bila reakcija mog prijatelja koji je na rec "raskinuli" jednostavno rekao "Jesi za pivu?". Nisam odbio :)

Elem, nemam vise ocemu da pisem a i skucen sam u busu. Ako mi padne na pamet jos nesto do jutra dopunicu xD

Stigoh sretno u NS oko 7 jutros. Sad palim na faks.

Ja

— Autor sephirot @ 15:52

Ja sam jedan covek, ustvari osecanja jednog coveka. Stvoren jedne kisne oktobarske veceri na pasareli iznad auto puta ja sam sve ono sto covek ne zeli da oseca. Zato i jesam izdvojen u zasebnu licnost.

Da, ja sam alter ego. Alter ego jedne osobe koja je ranije bila nasmijana, saljivdzija, uvek centar svega. Ovo ce biti moj blog, blog koji cu ja da koristim kao mesto gde cu da ispoljavam svoje licne frustracije, nesigurnosti, tuge i eventualno radosti. Eh, sada kako to nebi bilo cisto izivljavanje nad ocima i mozgovima mojih citalaca ja cu se uvek truditi da se sve isprica pricom, a pricanje prica, to je nesto sto znam da radim.

Kao sto rekoh stvoren sam jedne kisne oktobarske veceri na jednoj pasareli. Sad sta sam ja radio na toj pasareli pre nego sto sam stvoren to ne znam i, iskreno, ne zelim da znam. Ono sto znam je da kada sam stvoren osecao sam veliko olaksanje, osecao sam se drugacije od onoga kako se bilo koja osoba osecala do tada. Osecao sam se slobodan koliko god da sam bio vezan secanjima i osecanjima za osobu koja sam nekad bio. Da, kao sto mozete da pretpostavite, bio sam tinejdzer, opsednut svojim sto realnim, sto imaginarnim problemima i preprekama u zivotu, svojim prvim ljubavima i raznim opojnim supstancama u mom telu to vece. 

Eh, vidite, ja vise nisam tinejdzer, moji opusteni dane opijanja do zore, zaljubljivanja na svakom koraku, leprsanja medju oblacima i na kraju krajeva svega ostalog sto tinejdzeri rade su poodavno prosli. Ja vise nisam tinejdzer. Ja sam sada jedno malo uplaseno dete u ovom velikom svetu. Ali, kako mi neko rece, svi smo tako poceli. 

Sad vec smaram i sam sebe. Sve u svemu ovo je bio moj prvi clanak na ovom blogu. 
Sad moram ici da raskinem sa devojkom. Ustvari, to je ono sto sam morao da kazem nekome ali ne brinite, citacemo se jos...


Powered by blog.rs