Zivot jednog secanja

Svojim tokom...

— Autor sephirot @ 23:41

Sedim danas na Dunavu (iako bih trebao da ucim, ali ko jos ima vremena za to u studentskim danima? :P ) i nesto si mislim, kako je bezbrizan. Dunav, ne studentski zivot. Retko ko od nas je upoznao toliko ljudi, video toliko mesta, cuo toliko prica, video ljubavi, sastanaka i rastanaka kao ta jedna reka a ipak, on i dalje ide svojim tokom, bezbrizno, lagano, mirno i spokojno.

Moram priznati, zavidim mu, zelio bih imati taj mentalitet, tu opustenost, bezbriznost i mir kada sam suocen sa nekim stvarima ali ne uspeva mi. Ja sam jedna zamrznuta planinska reka. Na povrsini led, mir, spokoj, cist i ravan ali ispod leda, eh, ispod leda jedna oluja. Jao li se onome ko prodje ispod leda jer tome nema nazad.

Nema vise nikoga ispod leda, led je zacelio jaci i deblji nego ikada. Progutao onu ljubav koju je imao, reka ju odnela i oprala njene tragove, opet sam ljustura, jedan oklop, opet sam ono sto sam uvek voleo da budem.

Zamrznuta planinska reka. 


Boze mili, cuda velikoga

— Autor sephirot @ 21:43

Danas, jedna obicna prica, nevezana nicim mnogo za ovodanjske dogadjaje jer mislim da kada bih pisao pricu o cemu zelim da bih se slomio nacisto.

 

"Cudnog li rituala onih cudnih zivotinjica. Plesu oko nekog svetla. Na svetlu jos jedna manja zivotinja. Jako mirna obzirom kako je svetlo toplo. Znam da je toplo, osecam ga i ovde. A i secam se. Secam se nekih stapova koje mladunci ovih zivotinja nose. Stapovi izbacuju vatru daleko. Secam se da mi je oprzila krilo dok sam letela, jedva sam se odrzala, nisam mogla da letim dok sunce nije dva puta izaslo. Cudne zivotinje. Nisu mnogo inteligentne. Proizvode neke cudne zvukove oko zivotinje na svetlu, pipkaju je, valjda gledaju hoce li se probuditi. Budale, i ja sam shvatila da je mrtva. Iz toga se niko ne budi. Pitam se hoce li to svetlo pojesti i ovo drvo do sutra. Videla sam to vec par puta. Citave sume svetle po nekoliko dana a onda - jednostavno ih nema." Zavrsi misao jedna cudna vrana i odlete dalje svojim putem ostavljajuci izletnike, verovatno i nesvesne jedne obicne vrane koja ih je posmatrala sa obliznjeg drveta... 


Ne znam... nesto...

— Autor sephirot @ 04:27

Auuu, pade mi na pamet da nisam odavno nista napisao ovde pa rekoh da svratim da vidim kako su ljudi XD

 

Evo, jedna pesma od mene pa se pisemo kad budem imao vremena XD

 

 


Powered by blog.rs