Zivot jednog secanja

Postoji rec koja vredi tek kad se precuti...

— Autor sephirot @ 22:20

Iz likovne skole izadje, po PS-u, mamino dete, plavo, duga kosa uvezana uredno u dugu kiku koja se nekako, diskretno uklapase u te jesenje boje opalog i ne opalog lisca po kome je gazila u svojim cipelicama posebno odabranim za danas. Ne, danas nije dan kada ona ide u likovnu skolu, niti je danas rodjendan njenog bratica, za nju nista od toga nije danas. Danas je dan kada ce videti njega. Kod onog hrastica kako prolazi sa svojim drustvom. Njegove duboke kestenjaste oci, njegov ten i kosa, njegova, toboze, ozbiljnost. Taj decko je pohodio njene snove cesce nego tetka Dara njenu kucu. A tetka Dara je bila jedna jako dosadna zena.

 

Izlazeci iz kafica, neobicno rano za ovaj dan, ovaj, jedan od mnogih, obicnih cetvrtaka, blago tmuran u skladu sa njegovom pepeljastom kosom i sivim sakoom pozajmljenom od oca posebno za ovaj obicni cetvrtak. Neobicno rano i neobicno rumen u obrazima rece drustvu da ce danas svojim putem i zamace iza coska. Blago smeteno promasivsi ulaz u svoju ulicu znao je da tamo, ustvari, i nije krenuo. Znao je da ce i danas kao i obicno stajati kod onog hrasta na cosku kada ona bude prolazila iz likovne skole, doduse, danas, posebno nakindjuren i sam. Znao je zasto je tu i znao je da zeli da bude tu ali je sve nesto, toboze, ozbiljan uveravao se da ga put samo slucajno navodi tuda, toboze, iz navike ide okolo. Ne daj boze da momcic u tim godinama juri jednu devojku sa divnom plavom kosom, srebrnkasto-plavim ocima i onim leprsavim suknjicama koje, hteo-ne hteo, mame pogled.

 

Inace je uobicajeno da ptice, nezavisno od svoje vrste imaju simetricna krila. Kako oblikom tako i bojama. E, taj dan je sa jedne obicne zgrade od crvene cigle jedan neobicni beli golub pratio jedino crno pero iz svog levog krila kako lagano pada. Sad, da li je golub pored pera uocio dvoje mladih kako se nespretno i sramezljivo zagledaju i pogledaju, pa skoro odmah ispod njegovog pera, to i nije bas vazno. Koliko on krupniji od onog stereotipa mladica njegovih godina toliko ona sitnija od neke prosecne devojke svojih godina, cinili su interesantan par. Golub je valjda shvatio da mu to pero i nece nedostajati te je odleteo dalje.

 

Iznad jedne barice na asfaltu prodjose dve ruke, jedna u drugoj. 

 

 

Prim. aut. Da, znam da je prica bezveze, ali napisana je pre jedno 7-8 godina :P 


Powered by blog.rs